Evolucija dijabetesa – „gadgeti“ – moja priča
Imati aparatić za mjerenje vrijednosti šećera u krvi za koji je potrebno pričekati odbrojavanje od jedne minute, zvuči poprilično „cool“. Imati aparatić s 5 sekundi odbrojavanja, neprocjenjivo. Imati kontinuirani mjerač, nestvarno. Vjerujem u napredak, ali ovo zvuči kao znanstvena fantastika! Sve su ovo faze mojeg petnaestogodišnjeg dijabetičkog staža i upoznavanja s raznoraznim dijabetičkim napravicama, popularno znanim kao „Gadgeti“. U sjećanju mi se iznova vraća rečenica starije susjede, također osobe s dijabetesom tip 1, koju je izrekla prilikom našeg prvog susreta nakon postavljanja moje dijagnoze i povratka iz bolnice: „ Znaš Ano moja, prije nekih dvadesetak godina nismo ni imali aparatiće za mjerenje šećera. Glavni orijentir su nam bile trakice za mokraću.“
Tada mi se moj aparatić s jednominutnim odbrojavanjem činio kao najmoćnija igračka. Kasnije, dolaskom nove, poboljšane tehnologije, ta je minuta spala na pola minute, pa na nevjerojatnih pet sekundi. Tek što bih prislonila prst na trakicu za očitanje, vrijednost šećera u krvi se već pojavila na ekranu aparata. Čovjek se toliko brzo navikne na napredniju tehnologiju, da u tren oka zaboravi na sva silna iščekivanja i odbrojavanja ne bi li ugledao brojke na svom ekranu. Spoznaja da se u dijabetičkom svijetu „gadgeta“ neprestano događaju nova dostignuća, doista veseli. No, doživjeti i isprobati te novotarije za osobu s dijabetesom je neopisiva sreća. 🙂
Moj prvi susret s kontinuiranim mjeračem bio je prije dvije godine kada sam isprobala Medtronicov Enlite. Uz nemjerljivu prednost što je povezan s inzulinskom pumpom, ipak me nije toliko oduševio. Odstupanja su bila prevelika, a životni vijek, u mom slučaju 3 dana, je prekratko vrijeme za kvalitetne smjernice.
Drugi susret bio je s Dexcomom. Ta moćna spravica bila je revolucionarno otkriće! Naime, tek sam kroz njega zapravo doživjela dijabetes i što znači uz pomoć kontinuirane krivulje te alarma, reagirati na vrijeme, mijenjati postavke bazala, vidjeti kako krivulja rapidno ili sporo raste nakon pojedenog obroka. Sve te „sitnice“, a zapravo tako bitne sitnice uvelike olakšavaju svakodnevni život s dijabetesom. No, u mom slučaju, Dexom je imao i dosta velike nedostatke. Prekratak životni vijek senzora, prosjek je za mene bio 10 dana te velika novčana davanja, jednostavno su presudila mom odustajanju od ovog moćnog diva.
No, kao što ohrabrujuća izreka kaže da je na kraju tunela uvijek svjetlo, tako je i meni zasjalo. U svibnju ove godine dobila sam priliku i isprobala Libre. Tu sam malu spravicu postavljala s velikom nevjericom. Naime, gotovo pa isfrustrirana od prethodnih mjerača, ni Libreu nisam prognozirala dugi vijek trajanja. Prošao je prvi tjedan od aplikacije, senzor radi. Prošao je i drugi tjedan, senzor radi! Svih 14 dana, koliko je njegov službeni rok trajanja, taj mali senzor nalik kovanici od 5 kuna, uredno je radio i bilježio baš sve! Krivulja je plivala receiverom bez prestanka! Iako naviknuta na Dexcomove alarme, što mnogi (pa i ja do tad) gledaju kao Libre-ovu manu, nije me nimalo obeshrabrila, već dapače, s nestrpljenjem sam čekala svoj drugi senzor. 🙂
Susret s Libreom je jednostavno bio ljubav na prvu! Financijski neusporedivo jeftiniji, a toliko precizan i ono najvažnije, nit vodilja u svakodnevnom životu s dijabetesom, zasigurno me je dodatno ojačao i motivirao.
Iako svaki tehnološki napredak ima svoje prednosti i mane, jedno je sigurno. Živjeti bezbrižnije s dijabetesom nekada i danas uz kontinuirane mjerače je daleko jednostavnije. Doći do tih malih spravica koje su od tako velike pomoći, trenutno je još uvijek teško. Lakše u svakom slučaju nego na samom početku, ali opet zahtijeva dosta truda. Vjerujem da će se ipak u skoroj budućnosti kontinuirani mjerači poput Librea naći u svakom domu Lijepe naše, odnosno da će biti dostupan svakoj osobi s dijabetesom tip 1.
Živjeti bez komplikacija i živjeti slobodnije moralo bi biti pravo sviju nas! 🙂
Ana Špoljarić
